Iako će ogromna većina korisnika okidati fotke smartfonom u čistom Auto modu, nemali broj aktualnih flagshipova nam na raspolaganje stavlja punu ručnu kontrolu blende, ekspozicije, osjetljivosti – a sve češće i snimanje u RAW zapisu…

Otkad je kamera na mobitelima, kladio bih se da devet od deset korisnika sve svoje fotke okida u Auto načinu – što je sasvim OK. Normalan korisnik smartfona želi izvaditi uređaj, aktivirati kameru, pričekati da se ona autofokusira i okinuti fotku. Idući korak u današnje vrijeme jest fotku šerati na Fejsu, tvitati ju ili ju okačiti na Viber.

Sasvim opravdano, proizvođači smartfona (čitaj: proizvođači senzora i čarobnjaci algoritama za okidanje slike) su se fokusirali na takav način korištenja kamere. Ponovila se priča iz svijeta jednostavnih point-and-shoot digitalnih fotoaparata – kupce se privlačilo prvo po principu “više megapiksela je bolje”, a kad to više nije išlo, onda se krenulo u usavršavanje algoritama za okidanje i postprocessing slike prije njenog zapisivanja na interni storage smartfona.

Uvijek brzi na okidaču

Zatim su napori usmjereni na što brže pokretanje kamere i okidanje prve slike – pravu je malu revoluciju ovdje napravila Motorola. Naime, na zadnjih par generacija Motorolinih smartfona je dovoljno dvaput brzo protresti zglobom ruke u kojoj držite smartfon kako bi pokrenuli kamere. Za ovako nešto se smartfoni oslanjaju na sve veći broj specijaliziranih senzora pokreta – kada obično u tandemu rade razni akcelerometri i žiroskopi ugrađeni u uređaj. Ovu je Motorolinu gestu za pokretanje kamere teže opisati riječim nego ju usvojiti – usudio bih se reći i navući se na nju jer je sam pokret vrlo instinktivan, brz i prirodan. I sam sam se tjednima nakon što bih prestao koristiti Motorolin Moto X prethodne generacije uhvatio kako nesvjesno drmam neki drugi smartfon…

Drugi su proizvođači malo konzervativniji, ali nipošto lošiji – od posebnih tipki za pokretanje kamere i okidanje poput pravog digitalnog fotoaparata, do toga da jednostavno dvaput brzo pritisnete Home tipku kao na aktualnim Samsungovim smartfonima. Na primjer, dok je uređaj zaključan i ekran ugašen dvostrukim pritiskom tipke Home na Samsungu S6 njegova je kamera spremna za okidanje unutar pola sekunde.

Ovakvo mi je pokretanje kamere osobito priraslo srcu kad sam Samsung S6 koristio na mototripu Alpama ovog ljeta. Kada bih vidio nešto što me zanima i što želim uslikati, jednostavno bih stao, izvadio Samsung S6 iz džepa moto-jakne i bez skidanja rukavica pokrenuo kameru – i okinuo sliku. Minimum fuss, maximum result. Naravno, ako su vam motocikli špansko selo onda teško možete shvatiti moje oduševljenje ovim fičerom. Naime, skidanje rukavica malo-malo samo da bi okinuli neku fotku vrlo brzo dosadi i u neku ruku vas natjera da preskočite pokoju fotku jer vam se jednostavno ne da. Bez puno pretjerivanja, nema šanse da bih u tih tjedana dana jurcanja Alpama okinuo 500+ fotki da korištenje kamere na S6 nije tako prokleto lagano.

Vrijedi napomenuti da i drugi flagship, LG-jev G4 ima sličan princip za brzo pokretanje kamere – kod njega se ona pokreće opet dvostrukim pritiskom na Volume Down. Štoviše, LG tu ide korak dalje: nakon pokretanja kamera je unutar sekunde i sitno već autofokusirala kadar i okinula prvi fotku. 

U praksi, na ovo ćete se još lakše naviknuti. I ne morate se bojati kako ćete dobivati tonu bezveznih fotki jer je kamera okinula prerano – naprotiv. Kamera nekako uvijek zna pričekati da zaključi kako je ono u što gleda baš ono što želite snimiti i tek onda okida. A ako i promaši, nema veze – okinite idući sliku ručno…

Pronicljiviji (ili bolje rečeno perverzniji) među vama su već skužili kako je LG G4 zbog ovakvog načina okidanja prve slike idealan za tzv. upskirt i voajerske fotografije… 😉

Ručnim radom – naprijed!

Jasno, brzo pokretanje i današnji turbopametni automatski načini rada će vas dovesti samo na pola puta do odlične fotografije. Srećom, u želji da se nekako izdvoje od konkurencije proizvođači su na svoje flagshipe ugradili mogućnost ručne kontrole parametara okidanja.

Tako je na mnogim aktualnim flagshipovima moguće kontrolirati sve ili barem veliku većinu parametara okidanja – white balance, auto/manual fokus, exposure value (EV), ISO osjetljivost, shutter speed, auto exposure lock (AE-L); da nabrojim samo one najčešće…

Jasno, nema svaki proizvođač sve nabrojeno, niti ima istu logiku kako se do tih parametara dolazi – pogledajmo kako su to riješili LG i Samsung…

LG G4 Manual mode

Iako uvijek možete odabrati Auto i Simple načine okidanja, Manual mode kod LG G4  zapravo ne bi trebao uplašiti nikoga – naprotiv! U donjem redu ekrana raspoređene su svi parametri slike koje možete ručno mijenjati: white balance, manual focus, exposure, ISO, shutter speed, i auto-exposure lock. U kombinaciji s širokim f/1.8 otvorom blende, optičkom stabilizacijom slike i senzorom kolor spektra iz LG G4 možete lako izvući jako puno dobrih fotografija.

Kao i kod Samsunga (i drugih smartfona s manual modom), efekt promjene svakog parametra koji promijenite se odmah vidi na ekranu – primjerice, smanjite li ISO osjetljivost “filma” na svjetlost (npr. ISO 100 na ISO 50) slika na ekranu će biti tamnija kako bi vam sugerirala da će i sama konačna fotografija biti tamnija.

Naravno, kao i uvijek, problem je u tome što slika na ekranu nije 100% vjerna reprezentacija onoga kako če ispasit fotografija nakon okidanja. Stoga se u gornjem lijevom kutu ekrana se nalazi histogram na kojem možete pratiti jeste li svojim prčkanjem po postavkama može preeksponirali fotografiju.

Najzad, rezultat svega može biti uobičajena JPEG fotografija ili G4 može zapisati dva fajla – RAW/JPEG. Naime, osim JPEG fajla u memoriju će se spremiti i RAW zapis u DNG formatu (Adobeov Digital Negative) kojeg možete otvoriti u Lightroomu, ili u gotovo svakom open source RAW editoru. No, tome ćemo se vratiti kasnije…

Samsung Galaxy S6 Pro mode

Kod Samsunga se manual mod nalazi iza stavke Pro u izborniku – tamo ne možete mijenjati kompletan set parametara okidanja kao kod LG G4, no možda to i nije nedostatak u svačijim očima.

Samsung se odlučio za polumanualnu kontrolu parametara okidanja – mijenjati možete samo white balance, ISO i EV, te isto tako prilagoditi tip scene pomoću klizača s vrijednostima Auto, Macro i Landscape. Svoje je postavke moguće i spremiti u jedan od tri dostupna Custom slota. Sve promjene odmah vidite na ekranu, pa možete steći dojam o tome kakva će biti konačna fotka.

Dakle, umjesto potpune kontrole parametara okidanja Samsung se odlučio na neku vrstu polumanualnog moda s puno prečica tj. predefiniranih postavki.

Jedna od stavki s desne strane ekrana jest odabir kolor-profila – na raspolaganju su vam Standard, Breezy, Vivid, Nostalgic, Soft, Serene, Tone 1 i Tone 2.

S lijeve se pak strane pod stavkom Effect nalaze ništa drugo doli instagramični filtri koje je moguće primijeniti na fotku – kad već ima procesorske snage na bacanje, za svaki od njih vam je dostupan real time preview kadra. U startu vam je dostupno 7 ovakvih filtara – Faded Color, Cartoon, Vignette, Grayscale, Moody, Vintage i Tint – no moguće je jednostavno downloadati i dodatne, potpuno besplatno iz Samsungovog “dućana”.

I tu dolazimo do pravog mesa Samsungovog pristupa fotografiranju – dowloadati možete i posve nove generalne modove rada, pa tako pored Auto i Pro imate na raspolaganju Selective Focus, Panorama, Slow Motion, Fast Motion, Virtual Shot, Sports, Surround Shot, Beauty Face, Sound & Shot, Shot and More, Dual Camera, Rear-cam Selfie, Animated GIF i Food.

Sve su ovo zapravo prečice, predefinirani setovi postavki – u nekim slučajevima i dodatno prilagodljivi, ali s ne odviše mogućnosti – s kojima se svatko može poigrati i izvući nešto više od fotke koji će snimiti, ili pak naknadno “obraditi” fotku koju je već snimio.

Je li ovo pravi manual mod? Jasno da nije, ali meni – naglašavam, meni – se u praksi pokazao kao dosta zanimljiv i koristan. Iako bih znao prije ili kasnije doći do sličnih/istih rezultata, ako znam što želim postići od slike ili kakvu scenu slikam ne moram se zezati s kombiniranjem parametara (koje možda i ne znam postaviti!) već mogu odabrati set postavki koji odgovara npr. brzim pokretima u kadru ili sportu ako slikam takav događaj.

Ako vam sve ovo zvuči poznato i kažete (s pravom) kako to imate na svom fotiću – ovo daje bolje rezultate od predefiniranih postavki na kotačiću pravog fotoaparata/”idiota”, pa stoga ne mislim da je Samsung failao jer nema kompletan manualni mod slikanja. Prisjetimo se, smartfoni se prvenstveno obraćaju normalnim ljudima kojima je ionako puno bliža (i potrebnija) automatika nego nekakvo superdetaljno prčkanje po manualnim parametrima. Kod Samsunga S6 je dostupno taman dovoljno manualije da korisniku pomogne, ali da ga ne obeshrabri – istovremeno, efekti i filtri omogućuju čak i vještim fotografima da na terenu bez puno prčkanja dobiju efektne fotke.

Koliko SLR-feelinga želite na smartfonu?

I tu dolazimo do srži: koliko (zaista?) želite, trebate i možete dobiti od mogućnosti nekog “pravog” fotoaparata fotkajući smartfonom?

Ako tražite puno manualnu kontrolu nad svim parametrima slike, znate što radite ili imate volje ili želje učiti i eksperimentirati s fotografijom koristeći smartfon koji vam je uvijek u džepu – odaberite LG G4 (ili slične smartfone s punom kontrolom).

Ako pak niste na domaćem terenu sa svim tim postavkama ili je sve što želite brzo i efektno izvući malo više od fotke pri okidanju ili naknadno – vjerojatno će vam biti bliskiji Samsung Galaxy S6 (i ostatak S6 obitelji).

A koliko je to zapravo blisko onome što bi mogli postići na “pravom” digitalnom fotoaparatu – stay tuned…