Google Chromecast – pametniji od SmartTV-a? (2)

Chromecast je HDMI dongle koji sadrži SoC s integiranim WLANom, RAM-om i flash memorijom za aplikacije – zavaravajuće jednostavan hardverski recept…

[ovo je drugi u seriji članaka o Googleovom Chromecastu – za uvod u ovu seriju članaka kliknite ovdje]

Ja ne svršavam na unboxing (ako vam je to toga pretplatite se npr. na Unbox Therapy na YouTubeu) pa vas odmah na početku neću daviti sa 100 slika vađenja Chromecasta iz kutije. A i nije da u malenoj kutiji možete pronaći puno toga: sam Chromecast, kratki HDMI adapterski kabel Ž-M za spajanje na teže dostupne HDMI portove, dugačak microUSB kabel te najzad adapter za napajanje.

Sadržaj kutijice: Chromecast, HDMI adapterski kabel Ž-M, microUSB kabel i adapter za strujnu mrežu

Kako je moj Chromecast dosurfao iz Amerike, tako je adapter za strujnu mrežu američkog tipa. Ovo se lako riješi posjetom primjerice Chipoteki gdje za cijelih 12 kn možete kupiti adapter za spajanje uređaja s američkim utikačem na europsku utičnicu.

FYI ako kupjete Chromecast preko Amazona iz Amerike – US>EURO adapter za utičnicu (12 kn, Chipoteka)

Fer je da vas upozorim (kao što je i mene upozorio prodavač) kako dotični adapter sa desne slike voli ostati u nekim utičnicama, no kako ga ja ne namjeravam svako malo vaditi nisam previše mario za to… Ako planirate često odspajati Chromecastovo napajanje, kupite malo skuplji ali i za često ištekavanje podesniji adapter.

Jasno, ovo vrijedi ako uopće planirate Chromecast napajati putem priloženog adaptera za strujnu mrežu. Priloženi adapter je deklariran na 850 mA pa će poslužiti bilo koji drugi odgovarajući USB punjač. U mojim ladicama obitava nekoliko noname USB punjača kojima sam se opskrbio s DealExtremea za par dolara po komadu. Dovoljno je da unesete “USB charger EU” i dobit ćete desetine rezultate – sortirajte ih po “Most Reviews” i time smanjite šanse da kupite baš neko totalno random smeće. Ja sam iz znatiželje svoj Chromecast isprobao s par takvih DealExtreme kineskih adaptera od 1A i više i nisam naišao na probleme.

Zanimljivo, imate li neki od televizora sa HDMI 1.4 portovima, možda ćete svoj Chromecast moći napajati i samo iz takvog HDMI 1.4 porta – no, Google nije decidirano objavio u kolikoj mjeri i na koji način je ovo službeno podržano, pa ako vam ovakav način spajanja radi smatrajte se Sretnim Čovjekom™.

Inače, Chromecast možete napajati i sa USB porta na vašem televizoru – jasno, ako je isti napajan. Naime, USB 2.0 i USB 3.0 portovi koje možete naći sa strane na novijim pametnim televizorima često su napajani pa je Google predvidio da priloženi kabel jednostavno spojite na njih kao na slici. Ako vam se ovo čini dobrom idejom, prije kupnje zavirite na poleđinu vašeg televizora ili u priručnik pa provjerite da li se negdje spominje napajani USB odnosno powered USB.

No, napajanje putem USB porta može biti problematično – USB 2.0 portovi na dijelu televizora daju samo klasičnih 500 mA, a neki televizori i gase napajanje na USB portovima dok je televizor u standbyju. Em što prilikom uključivanja televizora morate pričekati (doduše kratko vrijeme) da se Chromecast pokrene, em što ovako spojen Chromecast ne može izvesti neke trikove koje zna.

Naime, jedna od najboljih osobina Chromecasta jest mogućnost komunikacije s televizorom putem osnovnog seta HDMI-CEC komandi koje se prenose HDMI konektorom. HDMI-CEC odnosno Consumer Electronics Control je standardni dio svake verzije HDMI specifikacije i sadržan je u svakom televizoru opremljenom HDMI-jem, iako se možda tako ne zove u uputama. Proizvođači televizora vole izvoditi lude gliste sa nazivima standarda pa su tako HDMI-CEC preimenovali u Anynet+ (Samsung), Aquos Link (Sharp), BRAVIA Link i BRAVIA Sync (Sony), HDMI-CEC (Hitachi, jedini sa zdravim razumom!), Kuro Link (Pioneer), CE-Link i Regza Link (Toshiba), SimpLink (LG), VIERA Link (Panasonic), EasyLink (Philips) itd. HDMI-CEC omogućava jednom uređaju da kontrolira set mogućnosti drugog uređaja, bez obzira na proizvođača – iako neke nekompatibilnosti postoje, u principu stvar radi dosta dobro pa u mojim očima automatski poraste svaki uređaj koji ga zna iskoristiti. Primjerice, daljinski upravljač mog 5 godina starog Panasonic televizora mogu koristiti za upravljanje sučeljem na njega spojenog Raspberry Pija koji u sebi ima ugrađen Pulse-Eightov HDMI-CEC adapter.

Budući da Chromecast troši smiješno malo struje ja ga niti ne isključujem, već samo isključim televizor kada ga ne gledam. Čim Chromecastu pošaljem neki YouTube video sa smartfona ili mu castam neki tab iz Chromea s računala Chromecast zna sam uključiti televizor, prebaciti source na HDMI konektor na koji je spojen te krenuti streamati video, pri čemu mogu sa smartfona kontrolirati i glasnoću zvuka. Jednom kad se naviknete na ovo zamrzit ćete sve proizvođače koji HDMI-CEC imaju na raspolaganju sve ove godine, a da ga nitko zapravo ne koristi na ovako inteligentan način. Doduše, Chromecast ne zna i isključiti televizor kada završi sa videom ili playlistom, ali dobro de…

No, što se uopće toliko pametno nalazi u samom Chromecastu? U kućištu jedva širem od HDMI konektora i dugačkom svega 72 mm nalazi se Marvell 88DE3005 (Armada 1500-mini) system on a chip (SoC). Ovaj je SoC sposoban za hardversko dekodiranje VP8 i H.264 kodeka u Full HD/1080p rezoluciji – najčešće korištenim kodecima na internetskim streaming servisima. Chromecastov integrirani WLAN jest AzureWave NH–387 koji podržava 802.11b/g/n na 2.4 GHz. Dakle, nema podrške za 5 GHz band, no on kod nas i nije toliko popularan niti potreban kako bi se izbjegle smetnje zbog zakrčenog 2.4-gigahercnog pojasa pa ovo i nije neka zamjerka. Najzad, uređaj raspolaže s 512 MB Micronovog DDR3L RAM-a i 2 GB flash storagea za instalaciju aplikacija.

Službeno, Google kaže kako Chromecast pokreće prilagođena verzija Chrome OS-a kakav se nalazi na Chromebookovima. No, razni poduzetni hakeri tvrde kako je Chromecast u naravi puno bliži Androidu nego Chrome OS-u te da je se čini kako je riječ o prilagođenom kodu koji je pokretao mrtvorođeni Google TV projekt. Bilo kako bilo, Chromecast u praksi radi vrlo brzo, pouzdano i stabilno. Po nekima prednost, za druge nedostatak jest automatska nadogradnja softvera na koju se ne može utjecati.

Tako vrijedi da ako želite hakirati Chromecast, to morate učiniti prije prvog spajanja uređaja na internet – jednom kad Chromecast onjuši Googleove update servere, zasad nema načina da ga se hakira i natjera da radi nešto za što nije predviđen. Ja sam svog ostavio posve stock, no ako vas zanima što se može sve napraviti hakiranjem Chromecasta pričekajte jedan od idućih članaka ovdje…

Aktualni popis podržanih aplikacija/servisa uvijek možete pronaći na www.chromecast.com/apps

Dosad je bilo već nekoliko nadogradnja softvera koje su između ostalog proširile dosta ograničenu ponudu podržanih aplikacija. Tako je od najnovije nadogradnje početkom prosinca koja je sa sobom donijela i nove wallpapere koji se prikazuju u standbyju proširila broj podržanih aplikacija odnosno internetskih servisa. Chromecast sada podržava YouTube, Netflix, Google Play Music, Hulu Plus, Pandora Radio, HBO Go, VEVO, Red Bull.TV, Songza, PostTV, Viki, Revision 3, BeyondPod – a dodana je podrška i za streaming lokalnog sadržaja putem Plex, Avia ili RealPlayer Clouda.

Popis podržanih aplikacija nije loš, naprotiv. Većini američkih korisnika su ionako bitni prvenstveno YouTube, Netflix, Google Play Music i Hulu Plus (i recimo HBO Go). Osobno, da Chromecast podržava samo YouTube i to bi mi bilo dovoljno i posve bi opravdalo cijenu od 35 USD. Istina je kako za relativno više novaca mogu sa DealExtremea/eBaya (pa čak i u domaćim trgovinama) nabaviti nekakav Android HD media player na koji mogu instalirati sve i svašta. No, Chromecast nudi toliko ispolirano out-of-the-box korisničko iskustvo da može zadovoljiti i geeka poput mene koji se voli petljati sa svime i svačime.

Popis podržanih aplikacija ujedno nas dovodi i do važnije realne zamjerke koja se mogu prišiti Chromecastu u ovom trenutku. Naime, toliko najavljivani pravi Chromecast SDK nikako da izađe [UPDATE 03.02.2014.: Chromecast SDK je upravo objavljen ovdje]– zainteresiranim developerima je dostupan ajmo reći prijelazni SDK objavljen odmah u startu na kojem znatan broj njih već radi. No, Google ovaj puta – možda poučen iskustvom Google TV-a – svemu pristupa puno opreznije i temeljitije. Ako bih se morao okladiti s nekim u pivo i ćevape (moja standardna oklada, što ćete…), rekao bih da Google prvo želi u što je većoj mogućoj mjeri preplaviti tržište Chromecastima. Kada jednom pusti developere s kratke uzice na kojoj ih drži oni će imati već iznimno dotjeran i stabilan uređaj na kojem mogu odmah monetizirati svoje aplikacije/usluge.

Plex, najveće ime za streaming lokalnih sadržaja, jedna je od najnovijih podržanih aplikacija

Neka velika imena i aplikacije su već tu, primjerice megapopularna Plex platforma za streaming lokalnog sadržaja je među odabranim aplikacijama koji su lansirani u najnovijem proširenju Chromecastovih mogućnosti početkom prosinca. Plex je trenutno najbolja platforma za streaming sadržaja između raznih uređaja unutar doma odnosno u kućnoj mreži. Plex za Chromecast je zasad dostupan samo korisnicima premium PlexPass usluge (3.99 USD mjesečno, 29.99 godišnje, 74.99 doživotno), no po najavama iz Plexa ovo je samo privremeno kao način da se oduže vjernim PlexPass pretplatnicima.

Prisutnost Plexa (i za očekivati drugih sličnih media player sustava à la XBMC i sličnih u budućnosti) Chromecast čini primamljivim i jednoj sasvim novoj grupi korisnika. Naime, dobar dio potencijalnih kupaca Chromecasta bi želio da na njemu može plejati i HD filmove s nekog drugog računala/NAS-a u lokalnoj mreži preko Sambe – sa Plexom je to sada moguće. Opet, Chromecast kao prvenstveno uređaj namijenjen za streaming internetskih sadržaja zapravo i nije zamišljen za tako nešto, ali sa hardverske strane nema osobitih prepreka. Ostaje za vidjeti hoće li to u budućnosti biti izvedivo samo putem Plexa/XBMC-a i sličnih ili pak hakiranjem Chromecasta za native podršku Sambi (odnosno izravnom pristupu CIFS/NFS mrežnim shareovima).

Važno je napomenuti kako je Google predvidio da je istovremeno u kućanstvu moguće imati i jednostavno baratati s više Chromecastova – jedan spojite na TV u dnevnoj, drugi u spavaćoj, treći u dječjoj sobi, četvrti radnoj sobi itd. Chromecast je svakako dovoljno jeftin za tako nešto – možda ne prosječnom Hrvatu, ali prosječnom Ameru kod kojih je gledanje TV-a svetinja vrijedne driješenja kese svakako jest.

Chromecastom je moguće upravljati sa smartfona ili iz Chrome browsera na stolnom računalu ili prijenosniku. Svakom Chromecastu možete dodijeliti jedinstveno ime, pa tako kad tata želi gledati nešto onda to sa smartfona preusmjeri na ChromecastDnevna, a sin može sa svog tableta na ChromecastTurboSuperDuper poslati najnovije spotove s YouTubea ili VEVO-a.

Imate li više Chromecastova u kući, lako je odabrati na koji želite poslati pojedini video

No, sada se već dotičemo korisničkog iskustva rada s Chromecastom – to će uz samu instalaciju biti tema idućeg, trećeg članka u ovoj seriji o Chromecastu…