Želim da svi vozite Toyote!
OK, može to biti i neki Audi, BMW, Ford, General Motors, Mazda, Mercedes Benz, Tesla, Volkswagen ili Volvo. Svi nabrojani u svojoj ponudi već danas imaju automobile opremljene šumom senzora koji im omogućuju da sami zakoče dok mulac za volanom blebeće na telefon i ne pazi na promet oko sebe…
Stjecajem okolnosti prošlog sam se tjedna našao na hrvatskom medijskom predstavljanju nove generacije Toyotinih modela Auris i Avensis – preciznije, nas par blogera obrelo se među doajenima hrvatskog autonovinarstva pod svjetlima reflektora, kako bi uz čašicu vina, pokoji kanape i plesne točke (standardna procedura za predstavljanje automobila, kažu, bez toga ne ide…) na poligonu ORXY Centra za sigurnu vožnju isprobali sustav aktivne sigurnosti Toyota Safety Sense.
(Za razliku od zloćudnog, televizijskog) Toyota Safety Sense je Dobroćudni Veliki Brat čija će vas neumorna budnost u najmanju ruku poštedjeti posjete limaru, potezanja kaska, sramoćenja kod kuće ili punjenja proračuna.
A kako to radi kombinacija sustava objedinjena u TSS?
TL; DR verzija ide nekako ovako:
- sustav upozorenja na mogući sudar (Pre-Collision System) detektira objekte ispred vozila i umanjuje rizik prednjeg izravnog udarca tako da vas prvo upozori, a ako je potrebno i zakoči umjesto vas – bilo da je isprad vas automobil ili pješak
- prilagodljivi tempomat (Adaptive Cruise Control) održava sigurnu odaljenost od vozila ispred
- sustav upozorenja na napuštanje prometne trake (Lane Departure Alert) vrišti na vas kad skuži da krivudate van svoje trake
- sustav automatskog uključivanja dugog snopa svjetala (Automatic High Beam) pazi da ne budete debil koji noću ostavi duga svjetla i zasljepljuje vozila s kojima se mimoilazi
- sustav očitavanja prometnih znakova (Road Sign Assist) vam na info-ekranu u boji između brzinomjera i obrtomjera prikazuje znakove pokraj ceste, te pišti kada vozite preko označenog ograničenja brzine
Ostavimo na trenutak čitanje znakova uz cestu ili automatsku kontrolu dugih svjetala – pa čak i prilagodljivi tempomat, tri podsustava bez kojih se može (ili barem nisu apsolutno nužni dobrim, pažljivim vozačima). Od navedenih sustava, meni su najdraži sustav upozorenja na mogući sudar (Pre-Collision System) i sustav upozorenja na napuštanje prometne trake (Lane Departure Alert).
Lane Departure Alert (LDA) sustav upozorenja na napuštanje prometne trake prati oznake na kolniku i ako vozač ne da žmigavac, a automobil počne izlaziti iz trake kojom vozi, sustav upozorava vozača zvučnim i vizualnim upozorenjima. Za najgore slučajeve (čitaj: beznadežne slučajeve koji pravac ne bi znali držati niti da im o tome život ovisi) ovisno o modelu Toyote LDA će napraviti i automatske korekcije volana kako bi se vozilo vratilo u svoju traku.
Kao što vidite, LDA sustav je vrlo uglađen i pristojan. Toliko da tko god je barem jednom doživio da se drugi auto na cesti doslovno prestroji u njega, a da ga vozač dotičnog nakon trubljenja i slalomskog manevra izbjegavanja pogleda onim prepoznatjivim blago telećim pogledom (a.k.a. “nema nikoga doma”), bi jamačno primijetio da LDA sustavu nedostaje električni šok koji bi se u osobito teškim slučajevima napuštanja trake bez žmigavca aplicirao kroz sjedalo… (na zadnjih par generacija Citroenovih vozila ćete biti upozoreni i snažnom vibracijom, ali ako je vjerovati urbanim legendama, ovaj feature samo potiče nježniji spol na vožnju po crtama na cesti)
S druge strane, Pre-Collision System (PCS) sustav upozorenja na mogući sudar je uglađen i pristojan samo prvih nekoliko sekundi – no kad vidi da je vrag odnio šalu i da zvučna i vizualna upozorenja nemaju efekta, onda zasuče rukave i pošteno zdrma vozača.
Naime, ako vozač ne reagira na dana zvučna i vizualna upozorenja, PCS sustav će automatski aktivirati kočnice – to ne mlitavo, nego odmah u modu kočenja maximum-attack-tutta-forza-kidaj-gume-trgaj cestu kako bi čim više smanjio brzinu – i po potrebi potpuno zaustaviti vozilo kako bi se izbjegao sudar ili barem znatno umanjile njegove posljedice.
Ovako to Toyota prikazuje u svojoj reklami…
https://www.youtube.com/watch?v=Kpk4JkFEFfg
A ovako to izgleda IRL, tijekom jednog od zalijetanja Avensisom u priručnu prepreku na poligonu – amaterska snimka, smartfon, shakycam, loš zvuk i sve to, ali je barem autentično…
Primijetite kako je automobil u zadnjih par sekundi počeo frenetično bljeskati crvenim ekranom među instrumentima i pištati, ali kad je vidio da nema više mjesta i vremena preuzeo je stvar u svoje ruke i ukopao se u cestu najjače što je mogao.
I tako će reagirati uvijek, dok god su zadovoljeni neki preduvjeti – naime, radno područje sustava su brzine od 10 km/h do 80 km/h, pri kojima se dogodi 80 % svih udaraca u stražnji dio vozila. Preciznije, kod mogućeg sudara s drugim vozilima, sustav je aktivan pri brzinama između najnižih 10 km/h i maksimalne brzine vozila, te u kritičnom trenutku može umanjiti brzinu kretanja vozila do 40 km/h. Drugo, kod mogućeg sudara s pješakom, sustav je aktivan pri brzinama između 10 km/h i 80 km/h, u kritičnom trenutku može umanjiti brzinu kretanja vozila do 30 km/h.
A to je baš ono što nam treba svaki dan u gradskom i međugradskom prometu – to su točno te brzine i točno te situacije u kojima čak i najdobronamjerniji vozač može napraviti grešku koja će nekoga stajati novca, živaca, vremena. Ili ne daj Bože, nečijeg života.
Promjena trake bez žmigavca i bez logike. Zaustavljanje nasred ceste iz čista mira jer je vozač vidio rijetkog leptira ili pekaru “pa da samo skoči po buhtlu”. Pješak kojem je omiljen sport prelaženje Avenije Dubrovnik za vrijeme prometne špice. Hrana za volanom i neizbježne nezgode s odijelom i košuljom koje na trenutak odvrate pažnju i prouzroče (s)udar. Priznajmo, sve su ovo greške koje ne rade samo drugi, već svi mi – u većoj ili manjoj mjeri, ali svejedno.
Ovoga su svjesni ne samo u Toyoti i ne samo na početku nabrojanim drugim proizvođačima automobila koji već nude slične sustave aktivne sigurnosti, već je toga svjesna i jedna od najutjecajnijih agencija za sigurnost prometa na cestama – američki National Highway Traffic Safety Administration (NHTSA). Američki NHTSA je uz EuroNCAP jedno od imena koje se već desetljećima povezuje uz napredak u sigurnosti automobila, i čije slovo propisa – iako se pravno odnosi samo na Sjedinjene Američke Države – zbog velikog broja prodanih automobila u SAD-u vrlo često proizvođače natjera/potakne da iste sigurnosne novosti postanu standardni dio automobila i na svjetkom tržištu.
Tako se deset proizvođača automobila koji zajedno drže 57% američkog tržišta – Audi, BMW, Ford, General Motors, Mazda, Mercedes Benz, Tesla, Toyota, Volkswagen i Volvo – prije nekoliko dana obavezalo da sustave aktivne sigurnosti poput Toyotinog Safety Sensea uvede kao standardnu opremu na svim svojim modelima. Na žalost, rok za to (još?) nije definiran, i put do toga sigurno neće biti lagan – sve to košta, i vremena i novca…
No, Toyota je tu već otišla korak ispred, ne samo na američkom ili europskom – već što je još važnije i na našem, hrvatskom tržištu. U Hrvatskoj je Toyota Safety Sense dio standardne opreme samo na Avensisu, a na manjim modelima Auris, još manjem Yarisu pa čak i na najmanjem AYGO-u dolazi kao opcija. Ipak, doplata za tu opciju je postavljena vrlo pristupačno – primjerice, Toyota Safety Sense na Aurisu će vas koštati svega 3.500 kn.
Doduše, ovo je promotivna cijena, ali kad malo bolje razmislite – i vrijedi te novce. Jasno, netko će reći – “pa toliko me košta kasko!” (neke čak i manje od toga). A koliko vam vrijedi manja premija iduće godine (jer niste skrivili prometnu), koliko vrijede živci, izgubljeno vrijeme na osiguranjima ili po sudovima – ili nečije zdravlje ili život?
Recent Comments