Em prijevoz, em poslovnost – lekcije iz Portugala

Učinkovit sustav javnog prijevoza ne čine samo samo tramvaji i autobusi koji voze na vrijeme – hrvatski javni prijevoznici toliko stvari rade pogrešno unatoč dobrim primjerima diljem Europe…

Prije nekoliko dana sam pisao o ležernosti kojom je zagrebački ZET prije par mjeseci ukinuo vrlo korisnu uslugu mPrijevoz, plaćanje vozne karte putem SMS poruke. Da ne ponavljam sve tamo napisano, nedvojbeno korisna usluga koje je donosila novac je ukinuta bez da je ponuđena dobra zamjena. Indikativno je što kaže ZET u svom priopćenju: “Korisnici mPrijevoz usluge moći će koristiti druge uobičajene oblike plaćanja prijevoznih karata. Preporučujemo im kupnju vrijednosne, mjesečne ili godišnje karte.” Hm, da. Problem je što povremeni putnici, korisnici mPrijevoz usluge nemaju potrebe za mjesečnim ili godišnjim kartama. A i nije da je sustav vrijednosnih karata ZET-a bez nedostataka…

Bombardierovi Eurotram vlakovi lake gradske željeznice proizvedeni su za Porto u samom Portugalu te uspješno prodani i drugdje

Za primjer kako se organizira učinkovit sustav naplate javnog prijevoza nudim drugi po veličini portugalski grad Porto, čiji sam sustav intermodalnog prijevoza TIP-Transportes Intermodais do Porto koristio u nekoliko navrata kroz godine. Zanemarimo na trenutak što se u njegovom srcu nalazi vrlo suvremena laka željeznica Metro do Porto koja bolno nedostaje Zagrebu i usredotočimo se na sustav naplate. Za potrebe ove intelektualne vježbe svaki puta kad spominjem ovaj metro, vi u glavi to čitajte kao tramvaj.

Zanimljivo, intermodalnim sustavom javnog prijevoza na širem području grada Porta koji opslužuje 1.3 milijuna stanovnika raspoređenih na zamalo 400 km2 ne upravlja samo jedna tvrtka. Dok ZET-ovi tramvaji i autobusi dominiraju javnim prijevozom u Zagrebu – uz prigradske vlakove Hrvatskih željeznica te pokojeg lokalnog prijevoznika koji vozi u Zagreb (npr. Samoborček) – u Portu je u sustav vrijednosnih karata Andante integrirano ukupno 14 različitih tvrtki! Za prometovanje po zonama javnog prijevoza u Portu na svih 400 četvornih kilometara koristite samo jednu vrijednosnu kartu Andante, a prijevoznici se već nekako međusobno obračunaju kome pripada koliko eura od vaše karte.

Čitač Andante kartica je neugledan, ali pokazuje sve potrebne informacije – broj preostalih vožnji na kartici je moguće između ostalog provjeriti na svakom samoposlužnom automatu

Na popisu tvrtki organiziranih u sustav Andante nalazi se Metro do Porto, autobusni prijevoznik STCP (koji upravlja povijesnim tramvajima Elétricos do Porto), prigradska željeznica CP – Urbanos do Porto, turistička uspinjača Funicular dos Guindais i žičara Teleférico de Vila Nova de Gaia iz grada Vila Nova de Gaia s druge strane rijeke Douro. Ostatak popis čine autobusni prijevoznici iz manjih, satelitskih gradova prstena Porta koji dnevno prevoze putnike do srca mreže javnog prijevoza porta – metroa i STCP autobusa. I nekako su se svi uspjeli složiti, dok je u Zagrebu problem organizirati ZET i HŽ oko pišljivog učeničkog pokaza…

ZET-ova vrijednosna kartica i portugalski Andante (ili pak njoj sličan Viva viagem intermodalni sustav u Lisabonu) se u osnovi ne razlikuju puno. Kartica Andante, bila ona obična, povremena i anonimna plava (azul) ili pak zlatna, mjesečna vezana za osobu sa slikom (gold) je jeftina papirnata beskontaktna ISO 14443 prepaid kartica. Prepaid jedna, prepaid druga, pa u čemu je razlika?

Svakim korištenjem uviđa se kako su njegovi planeri u prvi plan stavili zadovoljstvo korisnika Andante sustava – nešto što je ZET-u unatoč desetljećima poslovanja i nebrojenih prigovora korisnika još uvijek špansko selo.

Tako su korisnicima sustava javnog prijevoza u Portu na raspolaganju službene aplikacije iMetroPorto za smartfone (Android, iOS), popusti na karte za kazališta i koncerte u Casa di Musica i slično. Potonje bi neki mogli nazvati manje važnom kozmetikom, pa vratimo se na bit…

Uz velik broj ovakvih samoposlužnih automata, Andante kartice je moguće nadopuniti i na svakom bankomatu

Najkomotniji način za napuniti Andante kartice jest koristeći jednostavne samoposlužne automate na svakom okretištu metroa ili većim stanicama unutar mreže. Doduše, sustav zona zagrebačkog ZET-a je turistu daleko jednostavniji za prokljuviti na prvi pogled od onoga u Portu, ali uz malo prakse niti te zone Porta nisu bauk. Naime, idete li izvan užeg Porta treba samo obratiti pažnju na to koliko zona prolazite do odredišta pa shodno tome i uplatiti odgovarajući tip karte (2 zone, 3 zone, 4 zone itd.). Zahvaljujući vrlo jasnim uputama na automatima i na samom ekranu, nakon par korištenja niti to nije problem.

Inače, spomenuti Andate samoposlužni automati primaju ne samo novčanice i kovanice već i sve vrste bankovnih i kreditnih kartica. K tome, te iste povremene plave Andate kartice možete napuniti i na bilo kojem bankomatu u gradu ili pak kod osoblja u 9 Andante prodajnih centara (Lojas Andante) na prometnijim stanicama mreže. ZET-ova (ne)organiziranost u prodaji je legendarna, a postaje još legendarnija (i to nikako u dobrom smislu!) ako vam treba mjesečna povlaštena karta odnosno famozni pokaz.

Čitači kartica su unutar metroa radi bolje protočnosti smješteni na stanici, izvan vozila – tko ne prisloni karticu prije ulaska čeka ga velika kazna

Sustav Andante u Portu je i daleko protočniji od ZET-ovog – naime, čitači Andante kartica se nalaze izvan vozila (unutra su samo u STCP autobusima koji ionako čekaju na okretištima pa protočnost nije osobit problem). Bila stanica nadzemna ili podzemna, putnik samo treba svoju karticu prisloniti na čitač kada ga vidi na stanici odnosno na peronu – sustav se brine da pravilno skida vožnju sa kartice. Anegdotalno, kontrole u vozilima nisu ništa češće od zagrebačkih, ali putnicima ionako ne pada na pamet ući u vozilo bez da su prislonili Andante karticu zbog rigoroznih kazni (95 EUR).

Andate kartica je prilično robustan komadić papira i u praksi funkcionira odlično – ne morate ju čak niti vaditi iz novčanika, čitači ju bez problema registriraju i dok je u njemu. Ako ju izgubite, povremenu plavu karticu možete kupiti na svakom samoposlužnom automatu javnog prijevoza za svega 0,50 EUR, napuniti ju i odmah koristiti. Oštećene kartice koje čitači više ne registriraju možete zamijeniti za nove u nekom od ureda metroa i sačuvati stanje na njima.

Da se razumijemo, nije javni prijevoz u Portu savršen u svim svojim aspektima. I gradskim ocima Porta vjerojatno ide na živce što iz godine u godinu Metro do Porto gomila gubitke. No, kad se uzme u obzir da je ukupni trošak izgradnje metroa u Portu od nule 3.5 milijarde eura i kako bi Porto funkcionirao bez njega… Inače, tih 3.5 milijarde eura je kakvih 1% godišnjeg BDP-a cijelog Portugala – pa jesu li oni normalni, koje su to puste pare za metro?!

I tu dolazimo do ogromne razlike u razmišljanju između Zagrepčana/Hrvata i Porta/Portugalaca – izgradnja ovakvog suvremenog sustava javnog prijevoza u Portu je bila samo mali dio ujedinjenih napora cijelog Portugala u sklopu organizacije UEFA Eura 2004. Dijelom pametnim trošenjem EU fondova u godinama prije, dijelom povodom samog europskog nogometnog prvenstva realizirani su ogromni infrastrukturni projekti koji su im bili nasušna potreba.

A Zagreb i Hrvatska?