Google Chromecast – pametniji od SmartTV-a? (1)
Malen, jednostavan i nadasve jeftin (svega 35 USD) uređaj koji na bilo koji televizor putem HDMI-ja donosi najčešće korištene internetske servise – hey, what’s not to like?
Chromecast sam imao na oku još otkad ga je Google izvukao iz šešira na ovogodišnjoj konferenciji Google I/O, tamo krajem srpnja. Doduše, na istoj konferenciji su predstavljeni i aktualni Nexus 7 (2013), Android 4.3 te još par sitnica zbog kojih je u većini izvještaja sa I/O Chromecast nekako brzo pao s radara. No, u tjednima koji su uslijedili nitko nije propustio zabilježiti stelovit uspon Chromecasta na prvo mjesto na ljestvici najprodavanijih proizvoda na američkom Amazonu u kategoriji elektronike – gdje se nalazi i dan danas! Jasno, tome sigurno nije naškodila činjenica da je Chromecast pri lansiranju na tržište pratilo promotivnih 3 mjeseca besplatnog pristupa Netflixu, najpopularnijem internetskom servisu za streaming filmova i TV serija. No, te promocije odavno nema (razgrabila se u svega 24 sata!), a Chromecast i dalje drma prodajnim rezultatima…
Čak i bez ovog Netflix freebija Chromecast je moćan uređajčić s nevjerojatno dalekosežnim potencijalom – toliko velikim da se mnogi koji su o njemu pisali u mjesecima nakon lansiranja bojali da je Google zagrizao više nego što može progutati. Naime, Google je i u prošlosti predstavljao podjednako ambiciozne projekte koji su vremenom pali u zaborav, a nekad se i ugasili zamalo i prije nego što su počeli. Ne može se ne povući paralela s Google TV, sličnom projektu za gledanje internetske televizije koji bi dolazio predinstaliran na televizorima najvećih svjetskih proizvođača. Par godina kasnije, Google TV se mirne duše ocijeniti kao nedonošče – televizora i srodnih im uređaja s Google TV je malo i cijela priča radi prilično loše…
Kao netko koga je već prije desetljeća i sitno zahvatio HTPC virus u svojoj sam se recenzentskoj karijeri nagledao svakakvih rješenja namijenjenih dnevnoj sobi. Na koncu sam se “smirio” na – Raspberry Piju, preciznije kombinaciji ovog malenog računala i Raspbmc distribucije Linuxa s integriranim XBMC-om. Većinu filmova, serija i glazbe vučem bilo s USB memorije ili pak preko lokalne mreže, a bogatstvo XBMC pluginova mi omogućava da automatski scrapeam metapodatke o filmovima te streaman YouTube, Vimeo i slično. Samim sučeljem mogu upravljati preko daljinskog upravljača televizora (Raspberry podržava HDMI-CEC) ili pak sa svog Android smartfona koristeći aplikaciju Yatse.
Nažalost, Raspberry Pi odnosno Raspbmc ili pak OpenELEC na njemu nije savršeno rješenje za streaming videa s Interneta. Na njega mogu vrlo lako putem XBMC plugina za Firefox ili Chrome iz istih poslati link na YouTube video koji se zatim otvara na Raspberryju odnosno prikazuje na televizoru. No, tu i tamo se zna dogoditi da se usred streaminga Raspberry sruši, za što još nisam našao 100-postotno rješenje. Ovo je priličan problem jer mi je XBMC u kombinaciji s YouTube gotovo u potpunosti istisnuo redoviti televizijski program u dnevnoj sobi.
U neku ruku sam idealna publika za Chromecast – možda čak i preidealna. Naime, moj vjerni televizor ne samo da nije neki SmartTV nego čak niti nema ugrađen DVB-T prijemnik! Posrijedi je Panasonicova plazma TH-42PV80 stara 5 godina čiji prikaz slike i dalje preferiram pred mnogim današnjim nabrijanim LCD/LED/plazma televizora. Sa svoja 3 HDMI priključka na koje su spojeni Iskon.TV, Raspberry Pi te otprije mjesec dana Chromecast ova mi kombinacija savršeno odgovara.
No, činjenica jest da Chromecast nije niti izdaleka jedini način za dovođenje internetskih streaming sadržaja u dnevnu sobu na ekran vašeg televizora. Maločas spomenuti SmartTV, “pametni televizori” vladaju tržištem iz iz generacije u generaciju nude sve bolja sučelja, veći broj podržanih internetskih servisa te sve širi vezanih raspon mogućnosti. Isto tako, HD media playeri su sazreli pa za manje od 1.000 kn možete kupiti nekoliko dobrih uređaja zasnovanih na Androidu koji nude zaista mnogo. Najzad, ne treba zaboraviti niti na HTPC-jeve koji su i pokrenuli cijelu priču s digitalnom zabavom u dnevnoj sobi – kao niti na igraće konzole koje su već u prethodnoj generaciji nudile dobar dio HTPC mogućnosti.
Logično, iako je hardverski dosta drugačiji od navedenih, Chromecast je u njegovoj zadaći streaminga internetskih sadržaja nužno usporediti sa svime navedenim. No, tome ćemo se vratiti kasnije…
Kako sam već najavio, priču o Chromecastu ću ispričati kroz seriju postova. Prvi od njih ste upravo pročitali, a idući će se pozabaviti njegovim hardverom, da bi zatim prešli na mogućnosti samog uređaja (od integracije u Chrome, kontrolu putem smartfona i tableta), hakiranje Chromecasta, te korištenje Netflixa na njemu iz Hrvatske. Najzad, sve će kulminirati završnom usporedbom s ljutom konkurencijom i ocjenom cjelokupnosti Chromecasta.
Vidimo se u idućem postu o hardveru i zanimljivim, rijetko viđenim mogućnostima koje nudi ovaj naizgled jednostavan uređaj.
4 Responses
[…] [ovo je drugi u seriji članaka o Googleovom Chromecastu – za uvod u ovu seriju članaka kliknite ovdje] […]
[…] je treći u seriji članaka o Googleovom Chromecastu – za uvod u ovu seriju članaka kliknite ovdje, a za prethodni nastavak pak uprite mišem/prstom […]
[…] sitno članak u seriji članaka o Googleovom Chromecastu – za uvod u ovu seriju članaka kliknite ovdje, za drugi nastavak koji se bavi instalacijom uprite mišem/prstom ovdje, a treći dio posvećen […]
[…] O Googleovom Chromecastu sam pisao već u par navrata, pa ako želite znati (puno) više o njemu – krenite od prvog dijela moje sage o Chromecastu. […]