Hello world!
Dobro došli na moj blog, sjednite, raskomotite se, nešto za popiti? Ne? U redu, prije nego se bacite na dublje čitanje, dužan sam vam nekoliko pojašnjenja…
Ovaj blog je posljedica nebrojenih statusa na mom Facebooku, Google+ ili pak LinkedInu u kojima sam često popovao o (ne)poslovnosti hrvatskih poduzetnika, (ne)efikasnosti domaće ekonomije te jednostavno rečeno apsurdnim i nelogičnim situacijama s kojima se susrećemo u iz dana u dan.
Većinom je tu bila riječ o ICT i srodnim temama, područjem kojim sam se bavio proteklih desetak godina prvo kao vanjski suradnik, zatim kao novinar te najzad kao jedan od urednika u hrvatskim informatičkim časopisima Bug i Mreža. I ovaj blog će se baviti pretežito tom tematikom, no nećete mi zamjeriti ako tu i tamo zastranim.
Naime, kako samo zaglavlje kaže, očekujte rants, raves, navel gazing and Doing Business 101 – drugim riječima, kad god osjetim da me format statusa na Facebooku ili Google+ u kojem ste me navikli čitati sputava skočit ću na ovaj blog i pohvaliti, pokuditi ili jednostavno pisati o stvarima koje su mi u tom trenutku pobudile zanimanje.
Inače, za ovaj blog najveću odgovornost snosi nekoliko ljudi – j’accuse prvenstveno svog suradnika u mnogim zločinima Ivana Vorasa – koji me je napokon uspio nagovoriti da zabodem svoju zastavu u jedan kutak blogosfere. Vrijeme će pokazati da li mu se trebate zahvaliti ili ćete jednostavno ovaj blog svrstati u meh kategoriju i odsurfati dalje. Recimo, čuo sam da je Reddit dobar način da ubijete par sati radnog vremena…
Želite li me kontaktirati izravnije, poslužite se nekom od navedenih društvenih mreža ili pak adresirajte svoj hatemail na e-mail adresu formata mojeime.mojeprezime et gmail.com.
Pozdrav! Moje ime je Marko Orešković, javljam vam se na osnovu vašeg članka o Dakotama. član sam Aerokluba Krila Gacke, radimo na obnovi DC-3 u Otočcu, zrakoplov je obnovljen izvana i iznutra, završni radovi se privode kraju. Radit ćemo i na F84 te na Mig 21. Moj zadatak je da pripremim informacije o našoj Dakoti. Uvelike mi je pomogao vaš članak i na tome vam zahvaljujem. Molim vas za pomoć, kome bi se trebao obratiti da dođem do papira proizvođača naše Dakote, pošto Douglas više ne postoji kao proizvođač.. Zahvaljujem vam na bilo kojem obliku pomoći, kada se radovi završe pozvati ćemo vas na otvorenje! Hvala i lijep pozdrav!
Bok Marko – priupitao sam Borana Pivčića, s čijeg sam super bloga Achtung, Skyhawk! (www.achtungskyhawk.com) pokupio dosta informacija o ex-YU Dakotama za svoj članak… evo što savjetuje Boran:
“Doći do SVIH papira je podosta teško; pošto je služila u JRV, većina njene dokumentacije je vjerojatno izgubljena/uništena/zaboravljena u nekom arhivu u Srbiji. Iako se – u mom iskustvu barem – zrakoplovni organi u Beogradu trude maksimalno odgovoriti na upite od podacima raznih aviona, i oni su ograničeni nedostatkom dokumentacije i vojnim barikadama.
No, vrlo vjerojatno je moguće doći do njegovih dokumenata PRIJE prodaje JRV. Moja preporuka je da prvo pokušaju poslati upit u RAF (pošto je kod njih služila); oni bi trebali imati papire iz perioda WW2. Na ovoj stranici http://www.raf.mod.uk/history/ ima popis raznih organizacija koje se bave povješću RAF-a, pa mogu kod njih pitati.
Avion je dalje prešao Francuzima u ruke… te mogu probati opet Francusko RZ kontaktirati, ali hoće li imati uspjeha je upitno…”
Bok Marko! Drago mi je da je post o Dakotama pomogao. Na otvorenje bih svakako volio doći. Inače, često prolazim kraj otočačke Dakote – štoviše, sutra ću ju baš obići u điru motorom 😀
Raspitat ću se kako doći do papira pa javim.